O lanjskim snjegovima

Da mi je znati kamo odoše snjegovi; Pijesak vrijeme mjeri, a tkaninu palac. U beskrvno vrijeme da nam kaže znalac Kamo se Ahilej skrio i gdje su njegovi? Od znanja nepotrebnih školska glava puca. Malo se toga polako i pomno rukotvori. Da mi se barem u umu jedan aksiom stvori, O alemovom oku što u tmini svjetluca. Mislim o svima koji poslove ne završe; Knjige i teoreme il’ slike plamtećih boja. O tima, što su mračna i genijalna kroja, I umru prije no što četrdeset