Silvija Plat: Ljubomorna na svoju usamljenost

Odsada ću govoriti svaku noć. Sebi samoj. Mjesecu. Šetaću, kao što sam večeras, ljubomorna na svoju usamljenost, obavijena plavičastom srebrinom hladnog mjeseca, koji blještavo obasjava nanose svježe napadanog iskričavog snijega. Razgovaram sama sa sobom i posmatram blagoslovljeno ravnodušna tamna stabla drveća. Toliko lakše nego susretati se sa ljudima, truditi se da djeluješ srećno, nepovredivo, dubokoumno. Cambridge, 19. februar 1956, nedjeljna noć