Kintsugi, kućni zlatokrp

Pokrpaj me zlatom, k’o japanski majstor, Što sve uništeno opet vraća svrsi. Neka dane svijetle skrije tamni zastor, Nek’ se nitko više oko sna ne trsi. Pokrpaj me, da se izvana ne vidi Kako su duboka bolna uleknuća. Kako svaka brazda krvari i bridi, U venama kako vrela lava ključa. Ne brini za tijelo: dotrajalo bješe, Naći će mu lako uspješnija klona. I srce mu dati novo, ispod preše, Posve isto, kao srca miliona. Kistom i tinkturom crte loma prati: Sačuvaj mi