NAROD ČEKA DA GA NEKO POVEDE

Isčitavam tekstove, čiji su autori davno mrtvi. Uranjam u njih, pokušavam da razumem. Idem kroz život sa njima u mislima. Previše sam umoran od te povezanosti, od svih tih govora i ideja. Mnogi su pošteni ljudi tužni, shvataju kako ih njihovi izabrani ljudi lažu. Da li sam pomislio kako su svi isti, kako svi možda govore laži? Ne znam, ali čujem kako su naši ljudi ostavljeni da plaču, da se sami snalaze, da se „bore“. -Pa ti si još dete, sa toliko godina. Još nisi