Igor Borozan: (fotografija)

Tata je u bijelom momačkom džemperu, odsutnog pogleda. Prekinuli smo ga u pripremanju meze Ja zakosatio. Vrat mi svečano stegnut dugmetom karirane košulje. Malo sam viši od trpezarijskog stola Trideset prvi je decembar, 1985. U kuću su opet bahnule čačkalice, kiseli krastavci i senf. I puno slatkiša. I prskalice S lustera viju vriježe svjetlucavih traka i jedan žuti balon do pucanja napuhnut lebdi iznad tatine glave Tepih je usisan, rese počešljane. Plaknute