Andre Breton: Na putu za San Romano

Soba čarolija/ Ne gospodo nije sudnica za prijestupe/ Ni sobetina puna pijanih vojnika nedjeljom navečer Poezija se čini u postelji kao ljubav Njezine razbacane plahte postaju zora stvari Poezija se čini u šumi Ona ima prostor koji joj je potreban Ne ovaj drugi nego onaj koji uvjetuju Jastrebovo oko Rosa na preslici Sjećanje na orošenu bocu traminca na srebrnoj plitici Visoka šipka od turmalina na moru I put misaone pustolovine Koji se okomito uspinje Ako samo malo