Gaze nas sa smiješkom

Oko kuće koju volim živi šuma. Ponekad je mračna i neobično tiha. Strana i neraspoložena. Tih dana povlačim se iza zidova i vrata. Osluškujem i čekam. Poštujem njenu potrebu za samoćom. Dajem joj vrijeme. Vrijeme da diše i tuguje daleko od mog pogleda. Katkada mi uzima, katkada daje. Čini to obilato. Izdašno. Rasipnički. Katkada poželi pa me uvlači u sebe, strpljivo me obavija svojim mračnim skutima. Njezin stisak je nježan i siguran, dovoljno zavodljiv da