Mak Dizdar: Izgubljena

U tvojim očima blistalo je nebo nade moje i njime prolazili ko morskom pučinom lađe nepoznate oblaci sanja i nada mojih iz crnih zjena kupina što su sabrale toplinu proljeća pjevale su ptice i grijalo sunce ko mladunče ovce runo majke meko i drago (do prve igre oblaka i duge kroz koju si htjela da se provučeš vjerujuć da će ti pasti na ramena u bojama haljine rascvjetanog polja – Ostavljajući me sretna zadivljena ludostima tvojim) Vlaga sa usana zamagljenih mutila