Ana Ristović: Oh, kako sam ljubomorna

Proleće, a ipak sneg Sanjam neke čudne žene malih grudi: da bi ih držao u ruci nije ti potreban ni dlan već samo dva prsta kao vrh pincete i nešto imaginacije, zar ne, i sitni, vlažni sneg koji ti upada u cipele ne bi li prag koji prestupiš bio što topliji, što mekši što podatniji tvrdim đonovima Sanjam neke žene malih grudi što svetle u mraku uglavnom crveno i ponekad fluorescentno njihove bradavice su dugmići radio aparata koji ti nudi pozdrave i želje, minut za