Vesna Parun: Poruka

Tu kraj je puta. Sad si i sebi i bližnjem pust i dosadan. S nemilim likom ne znaš gdje bi, s broda je iščezla posada. U jarbol možda grom udari, o greben razbi se kormilo. Što prohtjelo se, životu utvari sve se je već dogodilo. Ljepota, sama, zadnjim dahom još dozivlje te. Rukom plahom poruku jasnu piše povrh pijeska: Porijeklo svoje ne znam, ni dom, moj usud vječit je brodolom. U tvome srcu zlatna arabeska.