Časlav Đoković, kantautor, pustolov i emotivni gejzir: "i moje pesme su nastale iz narodnog melosa"

"Padala je kiša toga dana, potekla je reka iz oblaka, kao da je nebo zaplakalo zbog te žene, zbog našeg rastanka. Tužno vetri mrse kosu njenu, u očima suze joj blistaju, zadnji put je u mom zagrljaju, jer njeni je za drugog udaju. Molila me da je nikom ne dam, da je vodim bilo kud da krenem, ja ne uzeh ispružene ruke, još zbog mene teku suze njene. Tamna noći još je uvek volim, svoju tugu za njom ja ne krijem, kao što me volela ta žena voleo me niko nikad nije."