Prije nego što naučite biti s drugima, naučite biti sami

Godine 1840. Edgar Allan Poe opisao je “ludu energiju” ostarjelog čovjeka koji luta ulicama Londona od sumraka do zore. Njegov nesnosni očaj mogao se privremeno ublažiti samo ako uroni u burnu gomilu gradskih stanovnika. “On odbija biti sam”, napisao je Poe. On je “ta vrsta i genij dubokog kriminala… On je čovjek iz gomile”. Poput mnogih pjesnika i filozofa kroz stoljeća, Poe je naglašavao važnost samoće. Bila bi “takva velika nesreća”, mislio je, izgubiti