Vesna Parun: Jupiter simfonija

To je s onu stranu brda gdje sunce hoće zaći čini mi se da ću neću izdržati dugo, u sjeni. Popet ću se na vrh bez svoga ljeta, bez svojih klonuća. Kroz trave vidim crveno se crveni sunce približujem ga svojim i vašim očima, obuhvatam ga. Čujem kako gori; požar u blatima. To je pejsaž koji mi je govorio u snu i mislima tvojim i u meni do njega će me netko dovesti, da me ondje ostavi hoću k tebi A bit će još ljepši kad ga napuste moje oči da smo zajedno.