Marko Tomaš: Pjesma o ovoj knjizi

Cijeli sam se život spremao, čeznuo da uništim nešto lijepo poput tebe. Dugo sam zavidio rijeci u kojoj si stajala, bio ljubomoran na vjetar koji je nizvodno odnosio šapat o tebi i te su me tajne toliko obuzele da sam zaboravio na disciplinu, moja se čuvena posvećenost pretvorila u ovisnost. Kada sam otvorio oči svjetlost iza tvojih leđa pretvarala te u samu ideju života. Taj prizor me slomio, znao sam – moram odustati od starih namjera. Do narednog rođendana