Tadeuš Ruževič: Posjet

Nisam je mogao prepoznati kad sam ušao dobro je da to cvijeće mogu tako dugo stavljati u ružnu vazu "Nemoj me gledati" rekla je grubom rukom gladim ošišanu kosu "odrezali su mi kosu - kaže - gle što su od mene uradili" sad opet počinje pulsirati taj mali modri izvor pod prozirnom kožom vrata uvijek je tako kad guta suze zašto ona tako gleda mislim pa moram ići kažem malo preglasno i izlazim stisnutog grla. *Prevela Đurđica Čilić