Vesna Parun: Sonet za Gretu Garbo

Takvo lice, uokvireno runom plaveti sjevera, samo je sunčeva zraka ispresti mogla, iz njedara oblaka izvadivši cvijet sa gorkom krunom. Samo tamo gdje zamišljeno hode ptice između zvijezda i obala, otkri val te oči uperene u gvožđe. Jedan kristal na kamenju, i pjena i sjaj vode... To nepomično jutro: boja njena glasa u škrinji od ebanovine. Bijelo inje. Zemaljske noći i nezemaljske pustinje. Lice duha progovara, i tka od morskih talasa ljepote neprekidno slavlje.