Mirko Kovač: Konačno zadržavanje u vremenu

Svi nose grozdove i prolaze, Vraćaju se iz vinograda. I onaj momak, u sakou od velura, Izbačen iz ljubavne postelje. Dječak umoran od branja oraha, zaspiva na rubu trpeze. Pastir će uskoro rasjeći maslinu Kao oko u Andaluzijskom psu. A sve je usmjereno na molitvu, Jer je najpogodniji čas za to. Pohvala vrijednostima, stvarima Sretno dovršenim; molitva Bogu Konačno zadržavanje u vremenu. (1975)