Darko Cvijetić: Danjina obrva ušivana u psalm

Curi jučerašnja kiša Iz napuštena osinjaka I kako se zaigrala a noć pala prebrzo Pa srce tuče u pčeli Dok ustrašena zanoćava u ruži I ruži ustrašen sok To mi se zbiva u vrtu, to je mojeg košmara raskoš Ili jaje, signal smrti da se krugu opet Nešto dogodilo I kako je tamno i izloženoj strani višanja I šumi Zamazanoj tubom mjesečine A sve je počelo pronalaskom tvoje tanke obrve U mojem molitveniku Lice si dakle uranjala u riječi, koje od mojeg Govorenja naglas imaju