Jan Twardowski: Požurimo

Požurimo voljeti ljude tako brzo odlaze nakon njih ostanu cipele i gluhi telefon samo ono nevažno vuče se poput krave ono najvažnije tako je brzo da se naglo događa potom normalna tišina dakle sasvim nesnošljiva kao čistota rođena izravno iz očaja kad mislimo o nekomu ostajući bez njega Ne budi siguran da imaš vremena jer sigurnost je nesigurna oduzima nam osjetljivost kao i svaka sreća dolazi istodobno kao patos i veselje kao dvije strasti uvijek slabije od jedne