Ismet Alajbegović Šerbo: Sevdalija od iskona

"Kraj bagrema prođoh starog što opojni miris pruža i pogledah na bokore tek procvalih žutih ruža. Moj bagreme, ti i mjesec sjajni, vi ste moja davna uspomena, jer na svijetu ničeg drugog nema da me sjeti na stara vremena. Bagrem širi grane svoje, a mjesec ga gleda bijeli, kako ona svake noći usamljena, sama sjedi. Sa usana njenih blijedih tužni osmjeh mjesec uze, a niz lice nekad bijelo potekoše vrele suze." (Ismet Alajbegović Šerbo - V. Đurović) 28. jula 1987.