„Odgovor“ Alekse Šantića Milošu Vučeviću: „I krv što kapa sa dušmanskih ruka…“

Ima zanimljivih pesama. Najindikativnijom mi se učinila „Moja otadžbina“, pa je prenosim u celosti: Ne plačem samo s bolom svoga srca Rad’ zemlje ove uboge i gole; Mene sve rane moga roda bole, I moja duša s njim pati i grca. Ovdje u bolu srca istrzana Ja nosim kletve svih patnja i muka, I krv što kapa sa dušmanskih ruka, To je krv moja iz mojijeh rana. U meni cvile duše miliona; Moj svaki uzdah, svaka suza bona Njihovim bolom vapije i ište… I svuda gdje je srpska