Ja sam jedan od devetsto četrdeset tri hiljade
Velike priče pre 16 dana | Piše Pavle Zlatić

Kako sam uz tabačinu krenuo na neku glupu, ličnu, izmišljenu kvazi-terapiju sa namerom da pokazujem sebi šta sve mogu da promenim kod sebe
Rupa je bila 13 ili 14, kad prođeš onu koja je bila kao koš. Za mene je, sve do poslednje, ona bila ubedljivo najteža. Onako mali sam morao baš da zapnem i zveknem gumiranu lopticu na kalemegdanskom mini-golfu kako bi otišla skroz gore, uz ogromnu uzbrdicu. Nagrada je bila to što me ova dvojica više ne bi polu-bodrili, polu-zezali, nego smo mogli zajedno konačno nazad uz stepenište, da završimo svih 18, a zatim da odemo po nekoliko žetona i na “aparate”. Mini-golfa












