Piše Ivan Mrđen: Bliski susret druge vrste
Nova pre 12 sati

Nemajući pametnija posla, već duže vreme volim da dremnem oko podneva. Sobu zamračim, ovih dana i rashladim, za to doba dana nikad ništa ne dogovaram, što imam od (sve manje) obaveza trudim se da obavim već sabajle... Sve u svemu, što bi rek’o Balašević u onoj pesmi o lepoj protinoj kćeri, „jedan život miran tih, nekad bacim kartu il’ napišem...“ Ne baš stih, al’ ponekad neki komentar...
A pre dva dana bila nedelja, pa sve nekako još slađe. Moja supruga Mira odvela unučiće u šoping u tržni centar kod „Ikee“, što bi se reklo „sam u kući, peti deo“... A kad je Kevin sam, zna se, dolaze ona dva probisveta da ga uznemiravaju... Zazujao interfon, prošlo nekih desetak sekundi dok nisam shvatio da moram da ustanem, ali iskusno otvorim prozor i pogledam prema kapiji. Vidim nečiju ćelavu glavu, čujem kako nešto mrmlja, pomislim možda došao čovek da „čita












