KOFEINSKE KRONIKE

Prvu, a i drugu jutarnju volim piti u tihovanju. Sama! Mjesecima nisam. (…) Pred kraj zime došlo mi je da se zaljubim. Izračunala sam da je dovoljno tugovanja, pa zavirila u srce, kucalo je stabilnije, a ni glava više nije bila zaposjednuta prošlom pričom. Da sam dobro, napokon sam mogla reći usta punih istine! Proljeće je u niskom startu čekalo iza ugla. Vrijeme je za leptiriće, zaljubljuje mi se – opetovano sam ponavljala. Kandidata za taj „projekt“ nije bilo ni