Želim mir i svoje dvorište

Dvadesetdvogodišnji Mijuško Zarubica za sebe kaže da je imao srećno detinjstvo. Najranija sećanja Mijuška vode u grad koji se zove Bileća, u dom njegovih dede i babe, a koja je to slika koju pamti. Zarubica: Srećno djetinjstvo u, hajde da to nazovemo, u nesrećnom vremenu gdje su odrasli ljudi oko mene uvijek živjeli u nekom strahu. Ja sam bio srećno dijete. Igrao sam se loptom, trčao livadama. Zapravo, prva asocijacija na to vrijeme