Muharem Bazdulj o otvaranju Đinđićeve spomen sobe: Volimo i mi pomirenje, ali ne u svojoj kući
Nedeljnik 23.08.2016 | Piše Muharem Bazdulj

Nisam očekivao da selo Tišina bude mjesto radnje događaja koji će, kako se to kaže, žestoko odjeknuti u brojnim "regionalnim" medijima, kada su hrvatski povratnici sprečavali otvaranje spomen-sobe premijeru Srbije Zoranu Đinđiću. Dugo se nije desio događaj koji toliko plastično i toliko savršeno pokazuje kolika je neupućenost ovdašnjih profesionalnih "pomiritelja" i koliko je dovoljno da im se desi najmanja moguća neprijatnost pa da iz njihovih usta počne da nadire šovinizam, posve nesvjestan sebe samog
Tišina, selo u blizini Šamca, jedno je od onih naselja što su eventualno poznata autorima i čitaocima raznih bizarnih novinskih članaka o naseljenim mjestima sa "čudnim" imenima. Jedan popularan portal je prije nekoliko godina napravio popis takvih imena sela i zaselaka u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji na kojem su se, između ostalih, našli i Budalice, Gušteri, Dupeljevo te Gaćice. Naslov teksta je, međutim, bio "Od Tišine do Donjeg Brijanja". Znam iz