Ljubomir Živkov: Lopataš
RTV 26.02.2017 | RTV | Foto: RTV
FARKAŽDIN - Završio sam možda drugi razred osmoljetke kad smo počeli da pečemo ciglju, govorim „mi“ jer sam bio lično prisutan od prapočetka, otkad su majstori iz daleke i nezamislive Srbije došli da na Selištu odaberu zemlju od koje će praviti smesu i njome puniti kalupe, pa sve do trenutka kad je sa furune svečano ljuštena košuljica pod kojom su se pojavile prve, nedopečene ciglje zvane paprika. Potom smo naišli na zadovoljavajuće debeo sloj dobro pečenih primeraka, da bismo preko jednog sloja
Krupan i dobroćudan, bio je dobar domaćin, ali ipak sklon više društvu, šali i kapljici nego prekomernom izgaranju na poslu; za privrženost alkoholu krivio je ondašnju medicinu. Od nekoga iz jekavskog govornog područja preuzeo je uzrečicu „vjere ti Božije", i njome garnirao svoju istoriju: „Dobio sam na pluća kav dete, lekova nema, nego jaka rana i čaša vina svaki dan, ja, vjere ti Božije, kasnije pojačam dozu, opasnost od bolesti prođe, al ja
