Dve godine od smrti Divljana: Poslednji razgovor sa Vladom
Nedeljnik 05.03.2017 | Piše: Branko Rosić

Ako je on za region predstavljao lik neuprljanog urbanog Beograda, u samoj Srbiji je on predstavljao lik koji je ostao samo muzičar a ne Idol u establišmentu. U godinama posle raspada Idola, Šaper i Krstić su ušli u marketing pa i u politički marketing, na kraju i savetovanje predsednika Srbije. Ipak, zemlja nije postala bolja i nije počela da liči na Idole ili Dečake. Vlada Divljan je ostao da bude "samo" muzičar. Da li je to bilo pametnije?
Taman kad se zakunem da u ovom lidu neću spomenuti reč simbolika, poslažu se stvari da ne mogu da je izbegnem. Zoran Đinđić i Vlada Divljan. Martovske smrti. Od jedne je prošlo četrnaest godina a od druge dve godine. I postoji jedna zajednička stvar - količina posthumne ljubavi. Postoji i jedna bitna razlika: Vladu su obožavali i pre nego što će agencijske vesti javiti da je preminuo, a društvene mreže otežati megabajti tuge za "lepim Vladom".