Žice

Crni mag nisam! Poput bijele knjige, Donske daljine vid mi izoštriše. A ti, Ma gdje se obreo, ima da te stignem, Da te istradam – i da te natrag vratim. Jer sa svoje gordosti – kao sa kedra – Osmatram svijet – plove lađe, pratim Lutanje odbljesaka… Morska ću njedra Da izvratim – i sa dna da te vratim. Pa prepati me. Nema gdje me nije: Zore i rude – ja sam, hljeb i uzdah, stog Ja jesam, i ja biću, i ja ću da dobijem Usne – ko što će dušu dobiti