Nik Kejv u Beogradu: Zašto mi je trebalo četiri dana da preživim ovaj koncert
Nedeljnik 01.11.2017 | Piše Margita Milovanović

Gledaš Kejva koji je bio u sobi kad si joj rekao da je voliš, pevao samo za vas dok vam se senke spajaju na plavoj tavanici. Kejva koji je u pozadini zavijao kad ti je rekla da te ostavlja, onaj što te je tešio, smejao ti se dok su umirao i čekao dok si se ponovo rađao. Gledaš Kejva
Zapalila sam cigaretu i naiskap izlila dva jegera u grlo. Čekam da počne. Imam tremu, a ja nikad nemam tremu. Je l' sme ovde da se puši? Ovo je rok koncert, nije biblioteka, valjda bi mi oduzeli paklu još na ulazu. Koliko je sati? Osam i dvadeset. Što ne počinje? Roudi razvlači kablove, podešava stalak. Svetla su još upaljena, Arenom odzvanja bez ikakvog obrasca pokoja nota na klaviru, a na bimu se vrti neka blurovana crno-bela vizuelizacija.