Cinque
XXZ magazin 22.11.2017 | Ana Ahmatova

Zvuci u etru trunu u letu
Autant que toi sans doute il te sera fidele Et constant jusques a la mort. Baudelaire 1. Kao na oblaku da stojim ja prisjećam se riječi tvojih. Od mojih riječi tebi je noću, ne danju, svjetlije. Otrgnuti od zemlje, viši, tako smo, kao zvijezde, išli. Ni očaja, a niti stida, ni sada, a ni tada, nigda. Ali te živog, i na javi dozivam, čuješ, da se javiš. Ta vrata koja otvori ti ja nemam snage zalupiti. 2. Zvuci u etru trunu u letu i zora se čini