Čovjek u zemlju legne i sav se raspe
XXZ magazin 17.12.2017 | Antun Branko Šimić

Preobraženja
Bog mučitelj U naše duše iznenada stupi mržnja - O naše iskrivljene usne, raskidana lica! -Za nama stoji nevidljiv i svirep Bogu u mraku Mrak je njegov plašt i ogromno mu nevidljivo tijelo iščeznulo u visinama Mi stršimo ko stabla kad oluja prođe Pokraj nas časi šušte o odijela U naša lica samilost reže blag i dubok posmijeh pomirenja I tamni Bog se obrati u svjetlost što se vani valja prostorima i na naša okna divlje navire. Prazno nebo Nebo je