Odrastanje u Banjaluci mi je pomoglo da vidim ono najgore i najbolje u ljudima
Danas 09.02.2019 | Piše: Ivana Matijević

Lana Bastašić Jedan beli zec kao u „Alisi u zemlji čuda“, jedan nacrtani Direrov u muzeju, i jedan mladić koji je nestao za vreme rata u Bosni, motivi su oko kojih se „vrti“ radnja romana „Uhvati zeca“ Lane Bastašić.
Oko ovih motiva odigrava se prijateljstvo dveju drugarica, oni ga pokreću, ponovo ih sastavljaju ili rastavljaju, a sve to u zemlji čuda zvanoj „Bosna“ u kojoj, baš poput kakve rupe u koju za belim zecom upada Alisa, vlada večiti sumrak. U tom sumraku junakinje romana odrastaju, jedna ostaje tu, a druga mu se vraća ne bi li nekako razrešile svoj odnos, ponovo ga uspostavile ili prevazišle definišući tako i same sebe. Slojevitost romana podložna