Knjižara ili mala porodična priča u Prijepolju: Mi smo za trajanje
Danas 10.02.2019 | Piše: Indira Hadžagić Durakovi
Kao da je oduvek bila tu. Knjižara na korzou ili Knjižara „Vuk Karadžić. Neodvojiva od te priče ili sastavni deo svih tih sećanja je i Zora Vujičić, koja je provela gotovo ceo svoj radni vek baš u tom neznatnom prostoru, na glavnoj, „Valterovoj“ ulici, preko puta nekadašnje prijepoljske Gradske čitaonice.
Zora je počela da radi 1972. godine. – Gotovo ceo svoj radni vek provela sam ovde, otišla u penziju ali i sada sam tu, jer kao da bez nje ne mogu, smeje se diskretno Zora, sa kojom razgovaram kako bi se sve složilo u tu porodičnu priču. Naime, pored Zore, koja i sada ujutru porani, u knjižari rade njen sin Miloš i snaha Tanja. Miloš priča da često Prijepoljci koji su odselili, pa navrate, kažu:“Na glavnoj ulici se još nije promenila samo
