Ima seoba, smrti nema

Noćni dodir ispod kože „Buđenje“ Izašao sam iz biblioteke. Volim ih: to su tihi, davni grobovi, pritajeni koraci duša, davnina koja je za sobom zastrla zavjesu i živi sama za sebe. Katkad volim knjige više od ljudi. Ljudi se prepiru, knjige pripovijedaju. A davnina je lijepa. Tiha je poput onog prozirnog ozračja ispred muzeja. Sunce stoički mirno sija posvud žive, živahne riječi se prelijevaju, blistaju; tu nešto živi svoj tihi, pokopani život.