Kako sam (ponovo) zavolela 8. mart
Mondo 08.03.2019 | Zora Ćirković

Posle bar dve i po decenije potpune nezainteresovanosti, prošle godine plakala sam za 8. mart. I shvatila da je to sasvim dobar dan u godini. I da je OK "slaviti" ga.
Moja generacija jedna je od poslednjih "pionirskih". Rođena sam (daleke) '78. godine i u vreme kad sam išla u školu važila su pravila drugačija od današnjih. Ne čak ni pravila… pogled na svet bio je drugačiji. I ne bih sad ulazila u to da li je bio potpuno pogrešan ili najbolji mogući, jer i jedno i drugo je sasvim tačno. To je bio najbolji mogući od svih svetova. I najgori mogući, pretpostavljam, u zavisnosti od perspektive. Ali moja generacija