Zapis o dobrom čovjeku Uzejiru Gološu
Al Jazeera 28.06.2019
Vodio je ranjene na rehabilitacije putevima kuda se malo ko usuđivao.
Nisam plakao godinama od 12. decembra 1992. godine, kada je otac poginuo u opkoljenom Sarajevu... Možda i cijela dva desetljeća. I nema to veze s onim izrekama kako muškarci ne plaču. Jednostavno, srce je otvrdnulo i postalo poput kamena što kuca u grudima. Valjda zato osjećaje guram junacima svojih knjiga. Da ih nekako izbacim vani, a da to nisam ja. Da sebi olakšam. I puno godina kasnije, kada su se osjećaji počeli vraćati, na prste jedne ruke bih mogao
