Kako je Split umalo postao Spljet, a Beograd — Biograd, i zašto su Reka i Osek svoje bitke izgubili
Telegraf 15.02.2020 | P. L.
Nakon Bečkog dogovora 1850. između srpskih i hrvatskih jezikoslovaca, do kojeg je došlo posle pobede Karadžićeve reforme književnog jezika u Srbiji, talas lingvističkog totalitarizma zapretio je da u hrvatskim zemljama potopi sve izvorne toponime koji nisu bili u okvirima štokavskog narečja i ijekavskog izgovora
„Ko ne voli Ajduka iz Splita, dabogda mu ćaća pomanita“, pošalica je navijača „majstora s mora“ koja nikada ne bi mogla biti izražena na takav način da Splićani nisu krajem 19. i početkom 20. veka dobili, ako ne najvažniju a ono svakako najinteresantniju, bitku koja se ikada vodila za taj grad — identitetsku. Ta bitka je bila posledica lingvističkog totalitarizma koji je zahvatio srpske i hrvatske zemlje nakon Bečkog dogovora 1850., koji je za cilj imao
