Ako ideš putem Zorana Đinđića
Danas 17.07.2020 | Piše: Tatjana Manojlović

Subotnje jutro, nešto pre sedam sati i poruka mog druga Stepe iz Lazarevca – „Krenuo sam u Beograd, pokupiću Dušana D. i stižemo u Zemun, pred policijsku stanicu“.
Zovem Dušana, on već kreće taksijem, da ne gubi vreme. Javlja se Srđan – treba li meni prevoz? Neka, brže su svojim autom. Stižemo svi, tu je i Peđa K. Naš drug Ljuba je unutra. Dušan je već sve preduzeo što je u tom momentu moguće. Prethodne noći smo slično reagovali na vest o privođenju našeg omladinca iz Lazarevca. Išli do „dvadeset devetog“ sa Zoranom L. Naredne večeri već je i Stepin sin meta „zaštitnika javnog reda i mira“… Agonija se nastavlja te noći,