Farmakološki aspekt pandemije: Epopeja o hlorokinu
Novi magazin 08.08.2020 | Novi magazin

Ako za sve lekove postoji standardna procedura stavljanja u promet na osnovu prekliničkih (nekliničkih) ispitivanja, kliničkih ispitivanja u tri jasno definisane faze, kojima se procenjuje aktivnost leka, ali i efikasnost i bezbednost primene na predefinisanim grupama pacijenata-ispitanika i u poređenju sa “zlatnim standardom”, a na osnovu validnih parametara praćenja, kako je moguće prihvatiti i u vodiče dobre kliničke prakse uvrstiti lekove koji nisu prošli ovaj put? Jedan od odgovora moglo bi biti
Piše: Mirjan M. Nadrljanski* Hlorokin, hlorokvin ili hlorohin spada u aminohinoline, sintetisane derivate hinolina. Molekul je davne 1934. sintetisao austrijski hemičar Johan Andersag (1902-1955) za nemačku farmaceutsku kuću Bayer. Najpoznatija komercijalizovana jedinjenja ove grupe u humanoj medicini upravo su definisana kao antimalarijski lekovi. Gotovo pola veka hlorokin je bio ključni antimalarik za peroralnu primenu, kao jedinjenje sulfatne ili fosfatne soli.