Literatura vrijedi samo ako teži nemogućem

Uvijek sam volio lijepo pričanje, ličilo mi je na divno bajanje koje razoružava zle sile. U djetinjstvu sam slušao dvije vrste priča: nena i majka, dok je bila sasvim mlada, pričale su nam bajke i, pjevušeći, govorile stihove muslimanskih balada. Koči jaši, opet, a bilo ih je desetak, pričali su sasvim druge vrste priča, grube i teške od života, neuljepšane ni u riječi ni u postupcima: ogoljen život i prava ljudska priroda brizgali su iz tih kočijaških kazivanja,