Džej, kada bi kafana imala Maradonu
RTS 07.12.2020

Devedeset druge, kada je rat počeo, očeve su nam već pozvali, a nas uputili na ulicu, gurnuli nam cigarete u ruke i pustili da nemamo ništa. Prirodno, najbolje smo razumeli Džeja. Hvala mu što nam se tako našao kada niko toj generaciji nije.
Otišao je naš Džej. Kao što je davno najavio, daleko negde sam, spremio se na taj put bez povratka. U nedelju. U kućama se pekla piletina, vetar je šibao u prozore, a komšijska deca su se čula kroz zidove. A, onda je vest presekla dan napola. Sve nas je rasute širom sveta okupio na tviteru, vajber pozivima, dorćolskim prozorima. I svuda se sa nevericom i teškom tugom izgovaralo – ode naš Džej. To domsko dete koje je stanovalo u svakoj kući. „Mogao je još da živi,