Gramatika smrti
XXZ magazin 22.03.2021 | Milan Živanović

Hoću da se popnem na tebe i tu ostanem zauvek
Pred kraj dana Ozren je, poput završne reči, navlačio omču oko vrata. Baš dok ju je zatezao, začulo se kucanje. Primirio se i čekao da posetilac ode. Ponovo se čulo kuc kuc kuc, monotono – kao da je i njemu, tamo iza vrata, život dojadio. Ozren je olabavio konopac i pokušavao da održi ravnotežu – nije mu bila namera da pogine zbog nespretnosti, hteo je da to bude zato što je tako rešio. Pošto se kucanje začulo i treći put, izvukao je glavu i sišao sa stolice. „Samo