Reči se troše, stihovi ostaju

Slušao sam: i svaki što mi dođe zvuk bješe muzika – ptica, i potok, i vjetra huk. U brdima čuo se jedan pjev mlad; Slušao sam: i još u srcu mom je glad. Gledao sam: zelen svijet bi jutra ovog; Grad koji vidjeh, sa kulama i svijetlim krovom; Žar zvijezda, što kroz noć beskrilnu bludi Gledao sam; i duša još mi za svjetlom žudi. Mislio sam: ali u sensima mojim još stoji Impuls od onih života koji Stvoriše mene; i kazah samo: “Mislio sam!” – a dan moj ode već, sa