Sećanje na Mijata Božovića, kompozitora Plave žene i Zelenih očiju: Od šargije do oboe, od Hanke do Miroslava

"Na mom licu pramen plavi, u mom oku noge bose, da l' se sjećaš druže stari one žene, žene plave kose. Bila mi je jedna topla zima, bila mi je sve što srce ima, bila mi je ali više nije, prijatelju stari pozdravi je. Snijeg pada ove noći, u srcu se zima svila, sjeća me na plavu ženu što je nekad, nekad moja bila. Na vernost se ona klela sve dok njega nije srela, topla zima, plava žena, nikad, nikad nezaboravljena." (Mijat Božović) Baš u vreme dominacije sevdaha i