Mihailo medenica: Suživot u Crnoj Gori, zaboraviću da su moji preci klali, ako ti, Srbine, zaboraviš da su tvoji preci poklani?

Da je moj narod, srpski, drugima činio što su mom narodu činili drugi – preziro bih sebe što mi je svaki korak kroz reku krvi nevinih, no to za druge ne važi… Evo su se drugi, ko besni psi, ostrvili na crkvu u Rožajama jer je, avaj, delom oslikana motivima gde Osmanlije stoje s isukanim dimiskijama nad kolevkom, nad majkom, staricom, đedom… Oslikana istinom, stravičnom i bolnom. Takve su, nažalost, istine roda mog, pa opet se diglo kuso i repato da svedoči kako