Marko Vešović: O jednoj Šimićevoj slici

Antun Branko Šimić, bar meni, uvijek je spadao u voljene pjesnike koji su jasni, a teško pristupačni. To jest, u pjesnike čiji se stihovi dugo nose u sjećanju, ali svagda s lakoćom odbijaju svaki moj pokušaj da analitički zahvatim u njihovu tajnu. Čemu je glavni krivac, ponajprije, njihova jednostavnost. Kojom se njegova pjesma naprosto brani od čitaoca željnog tajni i njihovoga odgonetanja. Edgar Alan Po bi svakako rekao: ”Tajna je i suviše očigledna” i stoga