Hrvatska ima problem i s femicidom i sa dvoličnošću

Možete li se, barem otprilike, sjetiti kad ste se prvi put u javnom komunikacijskom prostoru susreli s pojmom „femicid”? Meni su riječi jedini alat već više od četiri desetljeća, ali sam za femicid – i ne znam bih li se zbog toga trebao osjećati posramljeno ili sasvim normalno – prvi put čuo prije dvije, najviše tri godine. Otad, hoću-neću, naveliko nadoknađujem propušteno gradivo (ako je uopće propušteno) i o femicidu slušam i čitam najmanje pet puta dnevno.