Kucamo na vrata zaboravljenih reči: Akšam i sabah
Blic pre 28 dana
Ne nestaju sve riječi jednako. Vjerovatnoća da će nekom ove dvije riječi iz naslova i njihove izvedenice biti nepoznate raste što je osoba dalje od Bosne i Sandžaka, što je manje načitana, što je više urbanizovana i što je mlađa. Stariji ljudi će i u sred Beograda reći da sabajle imaju nešto da obave, mlađi baš i neće ako su u Beogradu a ne recimo u Leskovcu. Ko je čitao Andrićeve redove o Ćorkanu, susreo se s izrazom akšam geldi. Morao je, naravno, da pogleda u glosar na kraju knjige, ali je možda
Turcizmi su primjeri riječi koje danas umiru prirodnom smrću. U devetnaestom vijeku bile su i protjerivane. Svojevremeno sam analizirao uzorak riječi iz Turcizama u srpskohrvatskom jeziku Abdulaha Škaljića. Našao sam da je preko 60% zamijenjeno drugim riječima, mahom slovenskim, koje su i ranije biletu, jednostavno su istisnule turcizme: na primjer, ne kažemo više džam, nego staklo, ne kažemo deniz, nego more. Neke su pale u zaborav je se više ne koristi ono na šta
