Vinjeta iz našeg malog mista

Prije šezdesetak godina život uglavnom ribarski i težački, težak i siromašan, osim učitelja i popa gotovo da nema sigurne, „državne“, službe. U cijelom selu jedna mala trgovina i jedna gostionica. Magistrala se tek gradi, ljeti nekoliko porodica domaćih turista, po koji Talijan i Austrijanac, grade se prve vikendice, odmaralište za željezničare, zgrada za dječju koloniju – pojam koji je danas gotovo nepoznat. Na rivi stoji spomenik mještanima poginulim u NOB-u.